Izl Izlazak, poglavlje Knjiga Izlaska, poglavlje 10
Osmo i deveto zlo
Tada reče Gospodin Mojsiju: »Idi k faraonu! Ja sam otvrdnuo srce njemu i njegovim slugama, da učinim ove svoje znake na njemu, da možeš pripovijedati svojoj djeci i unučadi što učinih Egipćanima i koja čudesna djela izvrših među njima, i da tako spoznate da sam ja Gospodin.« Izl 12:26Mojsije i Aron otiđoše k faraonu i rekoše mu: »Ovako govori Gospodin, Bog Hebrejâ: Dokle ćeš se još nećkati da se poniziš preda mnom? Pusti moj narod, da mi služi! Izl 9:1Jer ako ne ćeš pustiti moga naroda, sutra ću doista učiniti da upadnu skakavci u tvoju zemlju. Ps 105:34Oni će pokriti površinu zemlje, tako da se ne će više vidjeti zemlja, i pojest će ono što vam još preostade kao posljednji ostatak od tuče, i oglodat će sve drveće što raste u vašim poljima. Kuće tvoje i kuće svih tvojih slugu i kuće svih Egipćana oni će napuniti, kako ne doživješe ni tvoji očevi ni očevi tvojih otaca, otkako su prebivali na zemlji do dana današnjega.« I okrenu se i ode od faraona. A faraonove mu sluge rekoše: »Dokle će nas još mučiti taj čovjek? Pusti ljude, neka služe Gospodinu, svojemu Bogu! Zar ne vidiš da Egipat propada!«
I dozvaše Mojsija i Arona natrag k faraonu. On im reče: »Idite, služite Gospodinu, Bogu svojemu! A koji su oni što će ići s vama?«
Mojsije odgovori: »Ići ćemo sa svojom djecom i sa starcima, sa sinovima i kćerima, s ovcama i govedima. Mi moramo svetkovati svetkovinu Gospodnju.«
Tad im on odvrati: »Neka Gospodin tako bude s vama kao što bih pustio vas s vašom djecom! Vi sigurno pomišljate na zlo!10,10 Faraonova fraza je zapravo puna ironije na Boga i na Mojsija i Arona. Nema od toga ništa! Vi muškarci možete ići i služiti Gospodinu. To ste i željeli.« Onda ih otpraviše od faraona.
Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: »Pruži svoju ruku na egipatsku zemlju, da izazoveš skakavce! Neka dođu na egipatsku zemlju i pojedu sve poljsko bilje u zemlji, sve što preostade od tuče!« Izl 9:32Mojsije pruži svoj štap na egipatsku zemlju, i Gospodin učini da je cijeli dan i cijelu noć puhao istočni vjetar nad zemljom. Kad osvanu, bio je istočni vjetar nanio skakavce.10,13 U Egipat nanosi »istočni vjetar« skakavce preko Sinajskog poluotoka. Izl 14:21; Br 11:31Skakavci padoše na svu egipatsku zemlju i spustiše se u silnome mnoštvu na sve krajeve. Nikada prije nije tu bilo toliko skakavaca, niti će ih ikada toliko biti. Ps 78:46Oni pokriše površinu cijele zemlje, tako da se više nije vidjela zemlja, i pojedoše sve bilje u polju i sav plod na drveću, što preostade od tuče. Ništa zeleno ne ostade na drveću i na poljskom bilju po svoj egipatskoj zemlji.Ps 105:35
Faraon brže-bolje dozva Mojsija i Arona i reče: »Sagriješih Gospodinu, vašemu Bogu, i vama. Izl 8:21; Izl 9:27Ali oprostite mi moj grijeh samo još ovaj put! Molite se Gospodinu, Bogu vašemu, da ukloni od mene barem ovu smrt!« I ode Mojsije od faraona i pomoli se Gospodinu. Gospodin učini da je sa zapada zapuhao jak protivni vjetar,10,19 Zapadni vjetar, tj. vjetar koji dolazi sa Sredozemnoga mora. – Crveno more, u hebrejskom Jam suf, znači more obraslo trskom, odnosno algama. koji odnese skakavce i pobaca ih u Crveno more. Ne ostade ni jedan jedini skakavac na cijelom egipatskom području. Izl 8:27Ali Gospodin otvrdnu srce faraonu, tako da on ne pusti Izraelovih sinova.Izl 11:10
Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: »Pruži svoju ruku prema nebu, da dođe na egipatsku zemlju takva tama da se može pipati!«10,21 Ta je tama morala djelovati na Egipćane, jer im je pokazala nemoć njihova boga sunca (Ra). Pojava je, bez sumnje, bila slična »mraku« koji nastane kad pustinjski vjetar hamsin nanese na Egipat pijesak i prašinu. Iz 50:3Mojsije pruži ruku prema nebu, i nastade gusta tama po svoj egipatskoj zemlji. Ps 105:28Ljudi ne vidješe jedan drugoga i nitko se tri dana ne maknu sa svojega mjesta. Ali svi Izraelci imali su bijeli dan u svojim stanovima. Mudr 17:5; Mudr 18:1I faraon dozva Mojsija i reče: »Idite, služite Gospodinu! Samo vaše ovce i goveda neka ostanu ovdje! Vaše žene i djeca smiju ići s vama.«Izl 8:4
A Mojsije odvrati: »Ako nam ti sam daš što ćemo zaklati i spaliti za žrtvu, mi ćemo to žrtvovati Gospodinu, svom Bogu. Ali i naša stoka mora ići s nama. Ni papak ne smije ostati. Jer od toga ćemo morati uzimati da služimo Gospodinu, Bogu svojemu. Mi ne znamo kako ćemo morati iskazati Gospodinu svoje štovanje, dok ne budemo tamo.«
A Gospodin otvrdnu srce faraonu, tako da ih on ne htjede pustiti.
Štoviše, faraon mu reče: »Odlazi od mene! Čuvaj se da mi više ne dođeš na oči! Čim mi dođeš na oči, mrtav si!«
Mojsije odvrati: »Jest, ti reče. Ja više ne ću doći preda te.«