2Ljet 2 Ljetopisa, poglavlje Druga knjiga Ljetopisa, poglavlje 32
Sanheribov poraz i Ezekijina smrt
Poslije tih djela i te pobožne revnosti dođe Sanherib, asirski kralj, provali u Judeju, opkoli tvrde gradove i mislio ih je osvojiti za sebe.32,1 Sanherib (705-681.) je došao u Palestinu da obori asirske knezove. Čini se da je i Ezekija sudjelovao u pobuni protiv asirskoga jarma, iako je Izaija opominjao kralja što to čini (Iz 20,1 i dalje; 30,31). 2Kr 18:13; Sir 48:20; Iz 36:1Kad vidje Ezekija da je Sanherib došao u namjeri da udari na Jeruzalem, odluči, u sporazumu sa svojim knezovima i vojskovođama, zasuti vodene izvore izvan grada. Oni se s njim složiše. I sabraše se ljudi u velikom broju i zasuše sve izvore, i potok koji je tekao posred zemlje. Oni pomisliše: »Zašto da nađu asirski kraljevi toliko vode kad dođu?« Potom revno pođe na posao, popravi posvuda zid, gdje je imao pukotine, dade podići kule na njemu i drugi zid izvana, utvrdi Milon u Davidovu gradu i dade napraviti mnogo oružja i štitova. 2Ljet 25:23I postavi vojne zapovjednike nad vojskom i sabra ih oko sebe na slobodnom trgu kod gradskih vrata. On ih je hrabrio i govorio: »Budite hrabri i jaki! Ne bojte se asirskoga kralja ni svega mnoštva što je s njim! Jer je s nama Jači nego s njim. 2Kr 6:16; 1Iv 4:4; Iz 31:3S njim je samo mišica od mesa – a s nama je Gospodin, Bog naš, da nam pomogne i da vodi naše ratove.« Narod se ohrabrio riječima Ezekije, Judina kralja.
Potom asirski kralj Sanherib, dok je on sam stajao pred Lakišom sa svom svojom vojskom, posla svoje zapovjednike u Jeruzalem k Ezekiji, Judinu kralju, i k svima Judejcima što su bili u Jeruzalemu, i poruči im: 2Kr 18:17; Mih 1:13»Ovako veli Sanherib, asirski kralj: Na što se oslanjate da stojite zatvoreni u Jeruzalemu? 2Kr 18:19Ezekija vas samo zavodi da vas pomori glađu i žeđu kad veli: Gospodin, Bog naš, izbavit će nas iz ruku asirskoga kralja. 2Kr 18:29Nije li Ezekija uklonio njegove uzvisine i žrtvenike kad je u Judi i Jeruzalemu izdao zapovijed: Pred jednim jedinim žrtvenikom morate se klanjati i na njemu žrtvovati? 2Kr 18:22Zar ne znate što smo učinili ja i moji oci od svih naroda na zemlji? Jesu li bogovi zemaljskih naroda mogli izbaviti svoju zemlju iz mojih ruku? 2Kr 18:33; 2Kr 19:12; Iz 10:9Koji je između svih bogova onih naroda koje zatrše moji oci mogao izbaviti svoj narod iz mojih ruku? Zar Bog vaš da vas izbavi iz mojih ruku? Pnz 2:34; 2Kr 18:35Neka vas ne zaludi Ezekija i neka vas tako ne zavede!
Ne vjerujte mu! Jer nijedan bog bilo kojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svojega naroda iz mojih ruku ni iz ruku mojih otaca. I vaš vas Bog ne će moći izbaviti iz mojih ruku.«
Njegovi zapovjednici govorili su tada još više protiv Boga, Gospodina, i protiv njegova sluge Ezekiji. I napisa on, da se naruga Gospodinu, Izraelovu Bogu, pismo u kojem ustvrdi: »Kao što bogovi narodâ u ostalim zemljama ne izbaviše svojega naroda iz mojih ruku, tako ne će ni Ezekijin Bog izbaviti svojega naroda iz mojih ruku.« 2Kr 19:14; Iz 37:10; Iz 37:14Vikali su to iza glasa i judejskim stanovnicima Jeruzalema, što su stajali na zidu, da ih uplaše i smetu, i da tako dobiju grad u svoje ruke. 2Kr 18:26; 2Kr 18:28Govorili su o Bogu Jeruzalema kao o bogovima poganskih naroda, koji su samo loše djelo čovječje ruke.2Kr 18:33; 2Kr 19:12
I kad se kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, zbog toga pomoliše i zavapiše k nebu za pomoć, 2Kr 19:1; 2Kr 19:14posla Gospodin anđela koji uništi sve ratnike, knezove i zapovjednike u taboru asirskoga kralja, tako da se vrati osramoćen u svoju zemlju. Kad uđe tamo u Hram svojega boga, ubiše ga ondje mačem neki od njegovih rođenih sinova. 2Kr 19:35; Iz 37:36Tako izbavi Gospodin Ezekiju i stanovnike Jeruzalema iz ruku Sanheriba, asirskoga kralja, i iz ruku svih drugih neprijatelja i pribavi im mir na sve strane. I mnogi su donosili Gospodinu darove u Jeruzalem i dragocjene poklone Ezekiji, Judinu kralju, koji je otada imao velik ugled kod svih naroda.
U ono vrijeme smrtno se razbolje Ezekija. On se pomoli Gospodinu koji mu progovori i dade mu čudesni znak. 2Kr 20:1; Iz 38:1Ali Ezekija se ne pokaza zahvalnim na iskazanom dobročinstvu, već se uzoholi. Zato dođe gnjev na njega i na Judu i Jeruzalem. Lk 17:18; Iz 39:2I ponizi se Ezekija zbog svoje oholosti, on i stanovnici Jeruzalema. Zato ne dođe na njih gnjev Gospodnji još za Ezekijina života.2Kr 20:17
Ezekija je imao vrlo veliko blago i sjaj. On je bio stekao sebi blago u srebru, zlatu i dragom kamenju, i mirise, štitove i svakojako dragocjeno posuđe; osim toga spremišta za dohodak od žita, vina i ulja i staje za raznu stoku i štale za stada. I sazida sebi gradove i imao je velika stada ovaca i goveda; jer mu je Bog bio dao veoma velik posjed. Ezekija je i bio onaj koji zatvori gornji izvor vode Gihona i usmjeri je dolje, na zapadnu stranu Davidova grada. Ezekija je imao uspjeh u svemu što je poduzimao. 2Kr 20:20Samo kad dođe poslanstvo koje su mu bili poslali babilonski knezovi da se raspitaju za čudesni znak što se bio dogodio u zemlji, pusti Bog da padne u napast, da točno upozna njegove misli.Iz 39:1; 2Kr 20:11; Pnz 8:2; Pnz 13:4
Ostala povijest Ezekijina, i njegova pobožna djela, zapisana su u Objavljenju proroka Izaije, Amosova sina, i u knjizi Judinih i Izraelovih kraljeva.Iz 36:1; 2Kr 18:1; 2Kr 19:1
Kad je Ezekija bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga iznad grobova Davidovih potomaka. Sav Juda i jeruzalemski narod iskazaše mu čast kod njegove smrti. Njegov sin Manaše postade kralj umjesto njega.2Kr 20:21