U što vjerujemo
Apostolsko vjerovanje ispovijedamo kao ispovijest svoje vjere i na tome stojimo u svojoj službi:
Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista,
Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom,
raspet, umro i pokopan;
sašao nad predjele smrti,
treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi s desna Bogu Ocu svemogućemu;
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu sveopću Crkvu,
zajedništvo svetih,
oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela
i vječni život.
Amen.
Danas neki koji sebe nazivaju kršćanima ne vjeruju uvijek isto što i mi. Zato ovdje objašnjavamo kako razumijemo ovo vjerovanje.
Trojstvo
Vjerujemo da postoji samo jedan Bog i da taj Bog postoji u tri Osobe: Otac, Sin i Duh Sveti.
Trojstvo je za nas u mnogočemu veliko otajstvo. No ujedno je to točan sažetak mnogih biblijskih istina o naravi našega divnog i izvanrednog Boga.
Bog Otac
Vjerujemo u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
Postoji jedan istinski Bog — onaj u kojega vjeruju kršćani. Bogovi drugih religija su varalice, idoli, lažni bogovi. Bog je jedini istinski Bog i ima moć stvarati, uništavati i spašavati.
da svi narodi na zemlji dođu do spoznaje da je Gospodin Bog i nitko drugi.
Jer ti si velik i tvoriš čudesna djela! Ti si jedini Bog!
A sad, Gospodine, Bože naš, izbavi nas iz njegove ruke, da spoznaju sva kraljevstva na zemlji da si ti, Gospodine, jedini Bog!«
Samo je jedan Bog i samo je jedan način da nas on prihvati. On nas pred sobom opravdava samo našom vjerom, bili mi Židovi ili pogani.
Zar još misliš kako je dostatno vjerovati da postoji samo jedan Bog? Dobro je to vjerovati. I zlodusi u to vjeruju—i dršću!
Postoji samo jedan Bog. To je bila istina u dane Staroga zavjeta. Bila je istina u dane Novoga zavjeta. Bila je istina u prva stoljeća Crkve. Istina je i danas.
U današnjem svijetu, osim kršćanstva, postoji mnogo drugih religija — hinduizam, šintoizam, poganstvo, crna magija, islam, židovstvo, sva moguća plemenska vjerovanja i tako dalje. No njihovi bogovi nisu ništa drugo doli idoli. Neki štuju demone. Neki štuju stvoreni svijet. A neki se klanjaju plodovima vlastite mašte. Biblija kaže da je samo kršćanski Bog uistinu Bog; da će samo kršćanski Bog suditi svijetu; i da samo kršćanski Bog ima moć spasiti nas.
Očeva je moć bez granica, jer on ima snagu i sposobnost učiniti sve što želi. Njegovoj moći nema ravne, jer je on jedini koji ima takvu moć, i samo je jedan Bog svemoguć.
Vjerujemo da je naš Bog stvoritelj neba i zemlje, da je svemir stvorio sam Bog. I sam Bog neprestano daje život svemu što postoji, održavajući svijet koji je stvorio.
Iako Otac ima vodeću ulogu u stvaranju i održavanju neba i zemlje, u Svetome pismu vidimo da u tim djelima sudjeluje cijelo Trojstvo. Sin je bio sredstvo, odnosno oruđe, po kojem je Otac stvorio svijet i po kojem ga i danas održava. Sudjelovanje Duha Svetoga u stvaranju u Pismu je izraženo manje jasno.
Stvorenje svijeta
U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama.
Riječi Duh Božji doslovno se odnose na Boga u svim njegovim Osobama. No s našega, novozavjetnog gledišta vidimo da je ovdje istaknuto djelovanje jedne Osobe Trojstva — Duha Svetoga.
Isus Krist
Vjerujemo u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sašao nad predjele smrti, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi s desna Bogu Ocu svemogućemu; odonud će doći suditi žive i mrtve.
Novi zavjet govori o Isusu kao Sinu Božjem, ukazujući na njegovo mjesto u Trojstvu. Govori o božanstvu koje pripada Isusu i o njegovu vječnom sinovstvu, koje je postojalo prije nego što je došao na zemlju. Isus je jedini od vječnosti rođeni i oduvijek postojeći Sin Božji.
Isus tvrdi da je Božji Sin
Od tada su ga židovski vođe još revnije nastojali smaknuti jer ne samo da je kršio njihov zakon o suboti nego je i o Bogu govorio kao o svojem Ocu izjednačujući se tako s njime.
Isus je također bio potpuni čovjek: začet je po Duhu Svetom i rođen od Marije Djevice. Kao i svi ljudi nakon Adama i Eve, svoj je život započeo u majčinoj utrobi; Marijina trudnoća tekla je prirodnim putem i u pravo vrijeme završila rođenjem Isusa, a i taj je događaj bio posve prirodan. To je čak navelo njezina zaručnika Josipa da posumnja u njezinu vjernost, ali mu je Bog u snu pokazao istinu. Tako vidimo da je dijete Isus došlo na svijet na isti način na koji se rađaju obična ljudska djeca.
Iz Svetoga pisma vidimo da je Isus trpio pod Poncijem Pilatom, bio raspet, umro i bio pokopan. To su događaji koje je Isus mogao proživjeti samo time što je uistinu bio čovjek.
Umirući, Isus govori o svojoj „duši” ili „duhu”:
Isusova smrt
(Mt 27:45-56; Mk 15:33-41; Iv 19:28-30)
A Isus još jedanput glasno krikne: “Oče, predajem svoj duh u tvoje ruke!”23:46 Vidjeti: Psalam 31:5., i izdahne.
Umirući na križu, Isus zna da će, iako će njegovo tijelo biti položeno u grob, njegov ljudski duh (to jest duša) otići Bogu Ocu.
Iz Svetoga pisma vidimo i to da Kristova smrt plaća za grijeh, jer je Krist postao žrtva na našem mjestu. Isus je na sebe preuzeo krivnju za naš grijeh i podnio kaznu za njega. Kad dođemo do vjere u Krista, ono što je postigla njegova smrt primjenjuje se na nas, i primamo oproštenje grijeha i mir s Bogom.
Svojim uskrsnućem Isus je pobijedio smrt, i odsad smrt nema vlasti nad njegovim narodom. Da, umiremo tjelesnom smrću, ali naše su duše besmrtne i ne trpe bolove smrti. Osim toga, Isusovo uskrsnuće znači da će nam jednoga dana Bog dati i uskrsla tijela — kao što je ono koje sada ima Isus — koja više nisu podložna smrti.
Isus je središte naše vjere. On je Gospodar svemira, središte oko kojega se okreće cijela povijest čovječanstva. On je naš Bog, naš Veliki svećenik, naš Kralj. A naše je spasenje u tome da ga upoznajemo, ljubimo i nalazimo život u jedinstvu s njim.
Duh Sveti
Vjerujem u Duha Svetoga.
Od četvrtog stoljeća božanstvo Duha Svetoga gotovo nikad nije dovođeno u pitanje. Jasno je izrečeno u Svetome pismu i Crkva ga je oduvijek zastupala. Čak je i u prvim stoljećima kršćanstva božanstvo Duha Svetoga dovođeno u pitanje vrlo rijetko, i to samo od onih koji su tvrdili da je Bog jedna Osoba.
U Svetome pismu postoje odlomci u kojima se Duh Sveti izravno naziva „Bogom”:
Petar mu reče: “Ananija! Zašto ti je Sotona ispunio srce? Lagao si Svetome Duhu i zadržao dio novca za sebe. Nisi morao prodati imanje i ostalo bi tvoje. A i kad si ga prodao, novac je bio tvoj. Mogao si odlučiti da ga dadeš ili da ga zadržiš. Zašto si takvo što učinio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!”
Kad štujemo Boga, priznajemo i naviještamo božanstvo Duha Svetoga. Klanjamo mu se i vjerno mu služimo. Molimo mu se, hvalimo ga u pjesmama i skrećemo pozornost na njegovu službu nama kroz sakramente i duhovne darove.
Duh Sveti izravno je i osobno prisutan u cijelom stvorenju. Svojim Duhom Bog ostaje s nama i živi u nama. Snagom Duha Bog stvara, održava, čini čudesa i tako dalje.
Crkva
Kad ljudi čuju riječ „crkva”, većina ih zamišlja zgradu u koju se kršćani okupljaju na bogoslužje. To može biti velika, bogato ukrašena katedrala. To može biti mala, jednostavna kapela ili čak nekadašnje skladište. Crkvom može poslužiti nečija kuća, koliba ili čak špilja u kojoj se okupljaju vjernici. No u Bibliji „crkva” znači prije svega Božji narod, svetu zajednicu onih koji ispovijedaju vjeru u Oca, Sina i Duha Svetoga.
Vjerujemo… svetu sveopću Crkvu
U naše vrijeme mnogi kršćani ne vide potrebu za Crkvom. Iskreni vjernici često misle da je crkva kao organizacija čisto ljudski izum koji samo smeta čovjekovu osobnom odnosu s Bogom. No učenje Biblije jest da je Crkva Kraljevstvo Božje na zemlji, okupljanje njegova naroda i glavno sredstvo kojim on daje milost onima koji su mu vjerni. Prema Svetome pismu, Crkva ima ključnu ulogu u uspostavljanju i održavanju našega odnosa s Bogom.
A ja tebi kažem: ti si Petar; na toj stijeni izgradit ću svoju Crkvu i vrata paklenai sve sile pakla16:18 U grčkome: vrata Hada. neće ju nadvladati.
Budući da Crkva ima svoje podrijetlo u Starom zavjetu, ona nije nova ustanova. To je isti narod saveza. Bog je oduvijek imao svoj narod, koji se kroz povijest nazivao različitim imenima. Važno je da je Crkva oduvijek bila dio Božjega plana za svijet.
Kad promatramo kako je Crkva izrastala iz Staroga zavjeta u novozavjetno Tijelo Kristovo, jasno nam je da je održava Bog. Crkva postoji zato što to Bog želi i zato što služi Božjim ciljevima. Ona nije ljudski izum niti odmak od Biblije. Crkva je zaručnica Kristova i Tijelo Kristovo; Bog je ljubi i izdvojena je da služi njemu i za njegovu slavu.
Život Crkve danas se u mnogočemu razlikuje od života prvih vjernika i vjernika u vrijeme kad je nastalo Apostolsko vjerovanje. No bit Crkve nije se promijenila. Ona i dalje okuplja narod Božjega saveza. Kao i prije, ona je posuda koju je Bog izabrao da svijetu donese Radosnu vijest i da svijet preobrazi u Kraljevstvo Božje na zemlji. Mi, Crkva, svet smo Gospodinu. Mi smo njegovo Kraljevstvo. Mi smo njegov narod. U njemu smo jedno međusobno. I kroz nas djeluje sam Gospodin.
Spasenje
Ljubimo svoga velikog Boga — Oca, Sina i Duha Svetoga. Cijenimo Crkvu koju je on stvorio. No naša je najveća radost Radosna vijest da imamo obećanje spasenja. Radujemo se što smo sigurni da nas Bog voli, da nam oprašta grijehe i da nam je pripremio divnu budućnost, i na ovome svijetu i u onome koji dolazi.
Vjerujem… oproštenje grijeha
Kršćani koji vjeruju u istinu Biblije priznaju da je jedan od glavnih problema koje je Isusova smrt morala riješiti bio problem grijeha. Grijeh nas odvaja od Božjih blagoslova i navlači na nas Božje prokletstvo. A mi taj problem ne možemo riješiti sami. Kad govorimo o problemu grijeha, mislimo na to da grijeh donosi našu osudu. A ako smo izvan Krista, nemamo načina da se riješimo grijeha ni njegovih posljedica.
Tko god čini grijeh, krši Božji zakon, jer je grijeh protivan Božjemu zakonu.
Grijeh je podvrgao čovječanstvo Božjem prokletstvu, prekinuo našu zajednicu s Bogom i onemogućio nam da se sami pomirimo s njim. Osudio nas je na vječnu osudu, i samo je Bog, u svome milosrđu, našao za shodno poslati nam Otkupitelja.
Problem grijeha uistinu je vrlo ozbiljan. Cijelo je čovječanstvo osuđeno na propast i uništenje. Sami se ne možemo spasiti. Osuđeni smo zauvijek nositi Božju kaznu. Ne možemo ponovno steći njegovu naklonost niti na bilo koji način pokriti svoj grijeh. Bez milosrdnog Božjeg oproštenja nemamo nikakve nade u spasenje.
Spašeni ste milošću, po vjeri. A i to je Božji dar. Nije vaša zasluga. Spasenje nije nagrada za dobra djela koja smo učinili, da se nitko ne može time hvaliti.
Otac nas voli jednako kao i Isus. Plan našega spasenja nije pripadao Isusu, nego Ocu. Otac je poslao Sina da umre za nas. Očeva je ljubav prema nama tako velika da je zbog našega spasenja slobodno odlučio žrtvovati svoga Sina.
Bog je toliko volio svijet da je dao svojega jedinorođenog Sina da nijedan koji u njega vjeruje ne pogine, nego da ima vječni život.
Sveto pismo jasno uči da Bog ne oprašta grijehe svakom čovjeku. Neki ljudi primaju oproštenje, drugi ne. Zašto je to tako? S našega, ljudskog gledišta razlog je u tome što oproštenje obično uključuje određenu mjeru osobne odgovornosti. Općenito govoreći, ljudi koji ispunjavaju odgovornost koja je na njih stavljena primaju oproštenje; oni koji se toj odgovornosti izmiču nemaju oproštenja.
Ali on je vjeran i pravedan; priznamo li mu svoje grijehe, oprostit će nam i očistiti nas od svake nepravde.
Vjerujemo… uskrsnuće tijela
Također vidimo da Sveto pismo jasno uči da će pri Kristovu drugom dolasku biti proslavljene ne samo naše duše nego i naša tijela.
Naše tijelo umire zbog grijeha; tjelesna je smrt kazna za ljudsko bezakonje i pad. No Radosna vijest naviješta preporod našega tijela. Ona kaže da je Isus došao otkupiti cijeloga čovjeka — i dušu i tijelo. A to je uskrsnuće puno slave. Ono je razlog naše velike radosti i slavlja. S uskrsnućem naših tijela napokon ćemo moći proglasiti konačnu pobjedu nad smrću. Napokon ćemo moći naslijediti sve blagoslove koje nam je Bog pripremio na novom nebu i novoj zemlji. I napokon ćemo vlastitim očima vidjeti pobjedu Isusa Krista.
Vjerujemo… vječni život.
S jedne strane, vječni život počinje za nas u trenutku kad se ponovno rodimo. Naš duh oživljava i nikada neće umrijeti. S druge strane, vječni život neće u punini početi dok i naše tijelo ne oživi u uskrsnuću.
Jer je volja mojeg Oca da svatko tko vidi njegova Sina i tko vjeruje u njega ima vječni život te da ga ja uskrisim u posljednji dan.”
U određenom smislu ispravno je reći da vječni život za našu dušu počinje u ovome životu, u trenutku kad se ponovno rodimo. No puninu života nećemo imati dok naša tijela ne budu uskrišena na Dan suda. Tek će tada cijelo naše biće biti živo pred Bogom. Do tada imamo samo predokus vječnoga života, zahvaljujući otkupljenju naših duša. Dakle, tek kad i našim tijelima bude dano novo življenje, živjet ćemo onako kako je Bog od početka zamislio.