2Ljet2Ch 2 Ljetopisa2. Paralipomenon, poglavljekapitola Druga knjiga LjetopisaDruhá kniha Paralipomenon, poglavljekapitola 20

Překlady Porovnat

Potom iziđoše u boj protiv Jošafata Moapci i Amonci i s njima jedan dio Meunjana. Jošafatu dojaviše: »Preko Crnoga mora ide protiv tebe veliko mnoštvo Aramejaca; oni su već u Haseson Tamaru, to jest En Gediju.« Post 14:7; Još 15:62On se uplaši. Jošafat se uteče Gospodinu i dade oglasiti post po svoj Judinoj zemlji. 2Ljet 17:3Sabraše sa Judejci da zazovu Gospodina. Iz svih gradova Judinih dođoše da traže pomoć kod Gospodina. Tada stupi Jošafat u Gospodnji Hram, pred novi trijem, među narodnu Judinu općinu i jeruzalemsku, i pomoli se: »Gospodine, Bože naših otaca! Nisi li ti Bog na nebu i vladar nad svim kraljevstvima narodâ? U ruci je tvojoj moć i jakost, i nitko ti ne može odoljeti. Ps 8:2; Ps 47:8; 2Ljet 14:10Nisi li ti, Bože naš, prognao stanovnike ove zemlje ispred svojega naroda Izraela i dao je za sva vremena potomcima svojega prijatelja Abrahama? Iz 41:8; Iv 8:33; Jak 2:23Oni se naseliše u njoj i sagradiše ti u njoj svetište tvojemu imenu i rekoše: Ako nas stigne kakva nesreća, rat, kazneni sud, kuga i glad, tad ćemo stupiti pred ovaj Hram i preda te – jer tvoje ime prebiva u ovom Hramu – i vapit ćemo k tebi u svojoj nevolji, da nas uslišiš i izbaviš. 2Ljet 6:28I sad evo, Amonci i Moapci, i stanovnici gore Seira, kroz čiju zemlju nisi dao proći Izraelcima kad su išli iz egipatske zemlje, i koje obiđoše, a da ih ne uništiše: Pnz 2:9Evo, oni nam sad vraćaju kad dolaze da nas istjeraju iz tvog posjeda, što si nam ga dao. O, Bože naš, zar ih ne ćeš kazniti? Mi smo nemoćni pred tim silnim mnoštvom koje ide protiv nas. Ne znamo što bismo činili. Oči su naše uprte u te.« Ps 25:15; Ps 121:1; Mt 8:25Tako je tamo stajao sav Juda pred Gospodinom: s djecom, ženama i sinovima.

Tada dođe usred narodne općine Gospodnji duh na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina, levita iz roda Asafova. Suci 11:29; 2Ljet 24:20On povika: »Slušajte, Judini sinovi i stanovnici Jeruzalema, i ti kralju Jošafate! Ovako vam govori Gospodin: Ne bojte se, ne plašite se toga velikog mnoštva! Taj boj nije vaša stvar, nego Božja. Izl 14:13; Još 10:14; Iz 33:2Iziđite sutra protiv njih! Oni će poći na brdo Ziz, i vi ćete ih naći na kraju doline, istočno od pustinje Jeruela.20,16 Spomenuta se mjesta nalaze u Judinoj pustinji, između Tekoe i Mrtvoga mora. Ali se vi ne ćete morati boriti. Samo se postavite, stojte, pa gledajte kako će vas, Judo i Jeruzaleme, Gospodin izbaviti! Ne bojte se! Ne plašite se! Iziđite sutra protiv njih! Gospodin je s vama.«Izl 14:13; Br 14:9

Tada se Jošafat prignu licem do zemlje, i svi Judejci i stanovnici Jeruzalema baciše se ničice pred Gospodinom, da se poklone Gospodinu. Leviti iz Kehatova i Korahova roda stadoše hvaliti Gospodina, Boga Izraelova, visokim glasom i klicanjem.

Drugoga jutra rano iziđoše u tekoansku pustinju. Kad su izlazili, stade Jošafat među njih i reče: »Čujte me, Judejci i stanovnici Jeruzalema! Pouzdajte se u Gospodina, svojega Boga, pa ćete biti sigurni! Pouzdajte se u svoje proroke pa ćete uspjeti!« 2Sam 14:2; Ps 46:1; Izl 14:31Onda se dogovori s narodom i postavi pjevače koji bi, idući pred naoružanim ratnicima, trebali u slavu Gospodinu u svetom nakitu pjevati hvalospjev: »Hvalite Gospodina, jer vječno traje njegova dobrota!«

Čim su bili počeli s klicanjem i hvalospjevom, dade Gospodin da ljudi, što su se bili sakrili u zasjedi, dođu na Amonce, Moapce i na dio s gore Seira, koji su bili izišli protiv Judejaca. Oni su bili razbijeni. I okrenuše se Amonci i Moapci protiv stanovnika gore Seira, da ih satru i unište. Kad su bili gotovi sa stanovnicima iz gore Seira, udariše jedni na druge, te se satrše. Suci 7:22; 1Sam 14:20I kad Judejci dođoše na uzvisinu iznad pustinje i pogledaše na mnoštvo, vidješe samo mrtva tjelesa gdje leže po zemlji. Nijedan nije bio umaknuo. I Jošafat ode sa svojim ljudima da pokupe plijen. Nađoše svu silu stoke, pokretnina, haljina i dragocjenoga posuđa i uzeše sebi od toga toliko da su jedva mogli odnijeti. Tri su dana bili zaposleni plijenjenjem, tako je velik bio plijen. Četvrtoga se dana skupiše u Dolini hvalospjeva, jer ondje dadoše hvalu Gospodinu. Zato se zove ono mjesto do dana današnjega Dolina hvalospjeva. Svi Judejci i Jeruzalemljani vratiše se tada, s Jošafatom na čelu, puni radosti opet u Jeruzalem, jer ih je bio obradovao Gospodin nad njihovim neprijateljima. S harfama, citrama i trubama dođoše u Jeruzalem u Gospodnji Hram.

Sva kraljevstva zemalja obuze velik strah kad čuše da se Gospodin sam borio s Izraelovim neprijateljima. 2Ljet 14:13Otada je vladao mir u kraljevstvu Jošafatovu, jer mu je njegov Bog bio dao mir uokolo.2Ljet 14:5; 2Ljet 15:15

Tako je vladao Jošafat nad Judom. Bilo mu je trideset i pet godina kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Njegova se mati zvala Azuba i bila je Šilhijeva kći. 1Kr 22:42Hodio je posve putem svojega oca Ase, a da ne siđe s njega, i činio je što se sviđalo Gospodinu. Samo uzvisine nisu bile oborene, i narod još nije bio svoje srce upravio k Bogu svojih otaca. 1Kr 22:43-44Ostala Jošafatova povijest, prijašnja i kasnija zapisana je u povijesti Jehua, Hananijeva sina, koja je bila stavljena u knjigu o Izraelovim kraljevima. 1Kr 22:46Potom se združi Jošafat, Judin kralj, s Ahazjom, Izraelovim kraljem, čiji je rad bio bezbožan. 1Kr 22:4On sklopi s njim savez da naprave lađe koje će voziti u Taršiš. I u Esjon-Geberu naprave lađe. 1Kr 22:49A Eliezer, Dodavahuov sin iz Mareše, prorokova protiv Jošafata ovako: »Zato što si se združio s Ahazjom, razorit će Gospodin tvoje djelo.« Tako se razbiše lađe i ne mogoše ići u Taršiš.