Iz Izaija, poglavlje Izaija, poglavlje 54
Novo Božje kraljevstvo
Veseli se, nerotkinjo, koja nisi postala mati!
Poklikni i podvikuj
koja nisi znala za muke poroda!
»Jer će neudata imati
više djece nego udana«, veli Gospodin.54,1 Prvih 11 redaka ovoga poglavlja predstavlja lirski opis novog Jeruzalema, Crkve. O istoj temi govore i drugi proroci, ali nigdje ta tema nije toliko opširno i toliko pjesnički opisana kao ovdje i u poglavljima od 60 do 62,12.
Raširi prostor svojemu šatoru!
Neka se razastru zavjese tvojih stanova,
a da se ne bude škrt!
Produlji svoju šatorsku užad! Tvrdo zabij kolje!
Jer ćeš se rasprostraniti desno i lijevo.
Cijele narode uzima tvoje pleme u posjed
i naseljava puste gradova.
Ne boj se, jer se ne ćeš osramotiti!
Ne stidi se, jer se ne trebaš zacrvenjeti,
jer ćeš zaboraviti sramotu svoje mladosti
i prijekora svojega udovištva ne ćeš se više sjećati.
Jer tvoj muž jest tvoj stvoritelj,
Gospodin nad vojskama njegovo je ime –
i tvoj otkupitelj jest Izraelov Svetac,
Bog cijele zemlje, tako se on zove.
Jer kao ženu koja je ostavljena
i od srca ožalošćena,
tako te zove natrag Gospodin.
»Može li se pogrditi žena mladosti?«,
govori tvoj Bog.
»Ostavio sam te samo za kratko vrijeme,
ali sam te s velikim milosrđem vodio kući.
U provali gnjeva sakrio sam samo začas
svoje lice od tebe;
ali sam se u vječnoj milosti smilovao«,
veli tvoj otkupitelj, Gospodin.
»Jer kao kod Noina potopa sad ću to držati,
kao što se zakleh: Nikada više ne će Noin potop
poplaviti zemlju, tako se kunem
da se ne ću više gnjeviti na te, niti ću te karati.
Ako se i gore pomaknu
i humovi se pokolebaju,
moja se ljubav ne će odmaknuti od tebe
i zavjet mojega spasenja ne će se pokolebati«,
veli Gospodin, tvoj milosrdnik.
»Nevoljnice, od bure raščupana, lišena utjehe!
Evo, ja namještam tvoje kamenje
na porfirnom mramoru
i utemeljujem te na safirima.
Gradim tvoja kruništa od rubina,
tvoja vrata od kristala
i tvoju ogradu od dragoga kamenja.
Sva su tvoja djeca Gospodnji učenici
i velik je mir tvoje djece.
Na pravednosti ćeš biti utemeljena.
Pusti svaku tjeskobu! Jer se više nemaš čega bojati.
Pusti svaki strah! Jer ti se on više ne približava.
Gle, bit će ih koji će se sabirati na te,
ali oni ne će biti od mene.
Tko te napadne, na tebi će pasti.
Gle, ja sam stvorio kovača
koji raspaljuje ugljevlje
i pravi oružje po svojoj volji.
A ja sam stvorio i kvaritelja, da uništava.
Nikakvo oružje što se kuje protiv tebe,
ne će ništa napraviti, učiniti.
Svaki jezik koji se podigne na te na sudu,
dokazat ćeš krivim.
To je baština Gospodnjih slugu
i njihov blagoslov od mene«, veli Gospodin.