Iz Izaija, poglavlje Izaija, poglavlje 9
Narod što je živio u tami
vidio je svjetlost veliku.
Ljudima iz smrtnih predjela
svjetlost je zasjala.
Umnožio si narod
i radost mu uvećao.
Raduju se pred tobom,
kao kad slave žetvu,
i vesele se podjeli plijena.
Jer, skinuo si težak jaram
što im je pritiskao leđa,
maknuo si štap njihovih tlačitelja
kao u vrijeme pobjede nad Midjanom.
Izgorjet će sve ratničke čizme,
a svaka odora natopljena krvlju
bit će bačena u vatru.
Jer, dijete nam se rodilo,
sina smo dobili.
Na ramenima nosi vlast,
a zove se Vrsni Savjetnik, Silni Bog,
Vječni Otac i Knez Mira.
Nikada neće biti kraja miru
ni njegovoj moćnoj vladavini.
Vladat će na Davidovom prijestolju
i nad njegovim kraljevstvom;
učvrstit će ga i održavati
u pravdi i pravednosti,
od sada pa zauvijek.
BOG Svevladar
revno će to ostvariti!
Bog će kazniti Izrael
Gospodar je poslao riječ protiv Jakova
i ona je pala na Izrael.
Cijeli će narod znati,
Izrael i stanovnici Samarije,
koji govore nadmenog i bahatog srca:
»Cigle su popadale,
ali zidat ćemo od klesanog kamena.
Smokvina su stabla posječena,
ali zamijenit ćemo ih cedrovima.«
No BOG je ojačao neprijatelje Resina,
nahuškao je njegove protivnike.
Aramejci s istoka, Filistejci sa zapada,
razjapili su usta i proždrli Izrael.
No ni tada nije prestao njegov gnjev,
još mu je ruka podignuta.
Ali narod se nije vratio
onome koji ga je udario
i nije potražio BOGA Svevladara.
Zato će BOG Izraelu odsjeći i glavu i rep.
Istog će dana iščupati i palminu granu i trsku.
Starješine i uglednici su glava,
a rep proroci koji uče laži.
Narod su zaveli vođe,
i skrenuli ga na stranputicu.
Svi su bezbožni i zli,
govore samo ludosti.
Zato se Gospodar neće smilovati mladima,
niti će se sažaliti siročadi i udovicama.
Njegov gnjev ne prestaje,
ruka mu je još uvijek podignuta.
Zloća plamti kao vatra,
proždire trnje i drač.
Pali šumsko šipražje,
diže se uvis kao stup dima.
Gnjev BOGA Svevladara
spalit će cijelu zemlju.
Narod će hraniti vatru,
nitko se neće nikome smilovati.
Proždirat će zdesna,
ali ostat će gladni.
Jest će slijeva,
ali neće se najesti.
Svatko će se hraniti mesom svoga poroda.
Manaše će jesti Efrajima,
Efrajim Manašea,
a obojica zajedno Judu.
No njegov gnjev ne prestaje,
ruka mu je još uvijek podignuta.