Tuž Tužaljke, poglavlje Tužaljke, poglavlje 2
Bog uništava Jeruzalem
O, kako li je Gospodar kćer Sion2,1 kći Sion Drugi naziv za Jeruzalem. Isto dalje u tekstu. obavio
oblakom svojega gnjeva!
Jeruzalem, slavu Izraelovu,
zbacio je s neba na zemlju.
Iako je bio podnožje njegovih nogu,
u dan gnjeva nije za njega mario.
Gospodar je bez milosti uništio
sva Jakovljeva boravišta.
Bijesno je srušio utvrde
svoje kćeri Jude.
Na zemlju je bacio osramoćeno kraljevstvo
i sve njegove poglavare.
Bio je toliko ljut da je Izraelu
oduzeo svu snagu.
Nije htio svojom desnicom
udariti neprijatelja.
Navalio je na Jakova kao plamteća vatra
što sve oko sebe proždire.
Nategnuo je svoj lûk kao neprijatelj,
desnicom je povukao strelicu
i pobio sve na koje smo bili ponosni.
Svoju je srdžbu izlio kao vatru
na šator kćeri Sion.
Gospodar je poput neprijatelja
uništio Izrael.
Uništio je njegove palače,
srušio mu utvrde.
Kćeri Judi donio je
žalost i naricanje.
Opustošio je svoje prebivalište
kao sjenicu u vrtu.
Razorio je mjesto
svojih blagdana.
BOG je učinio da ljudi zaborave
svetkovine i dane odmora na Sionu.
U svojem ljutitom gnjevu
odbacio je i kralja i svećenika.
Gospodar je odbacio svoj žrtvenik
i napustio svoje svetište.
Zidine jeruzalemskih palača
predao je u ruke neprijateljima,
a oni su u BOŽJEM Hramu galamili
i vikali kao da je blagdan.
BOG je odlučio razoriti zidine,
podignute oko kćeri Sion.
Izmjerio ju je mjernim užetom
i svoju ruku nije odvratio od uništenja.
Učinio je da svi bedemi zakukaju,
svi su zajedno oronuli.
Vrata su joj utonula u zemlju,
zasune im je razbio i uništio.
Kralj i poglavari odvedeni su u druge narode.
Zakon se više ne podučava.
A njenim prorocima
BOG više ne daje viđenja.
Starješine kćeri Sion
na zemlji sjede i šute.
Glave su posuli prašinom,
odjenuli pokajničke tkanine.
Jeruzalemske djevojke
pognule su glave do zemlje.
Oči sam isplakao,
nutrina mi ključa,
srce mi se izlijeva na zemlju
zbog uništenja moga naroda,
zbog djece i dojenčadi
što skapavaju na trgovima grada.
Djeca pitaju svoje majke:
»Gdje su hrana i piće?«
Malakšu kao ranjenici
na trgovima grada.
Na koncu ispuste dušu
u majčinom naručju.
Što mogu reći o tebi,
kakva si, kćeri Jeruzaleme?
Kako te mogu utješiti,
djevičanska kćeri Sione?
Jer, tvoja je rana velika kao more —
tko te može izliječiti?
Viđenja tvojih proroka
bila su prazna i lažna.
Nisu ti pokazali tvoju krivnju,
da okrenu tvoju sudbinu.
Dali su ti prazna proroštva
koja su te samo obmanula.
Oni koji prolaze cestom,
plješću rukama i smiju ti se,
rugaju ti se coktanjem
i odmahuju glavom nad Jeruzalemom:
»Zar je to grad za koji se govorilo
da je savršenstvo ljepote
i radost cijeloga svijeta?«
Tvoji neprijatelji viču na tebe,
zvižde, škrguću zubima i govore:
»Uništili smo je!
Ovo je dan koji smo čekali!
Doživjeli smo da ga vidimo!«
BOG je izvršio svoj naum,
održao je svoju riječ.
Kao što je davno izjavio,
razorio te bez milosti.
Učinio je tvog neprijatelja snažnim
i dao mu da slavi nad tobom.
Vapi glasno Gospodaru!
O, zidino Jeruzalema,
neka ti i danju i noću
suze teku kao bujica.
Ne daj sebi oduška,
ni odmora zjenici svoga oka.
Ustani noću i glasno vapi
kad počinju noćne straže.
Kao vodu, izlij svoje srce
pred licem Gospodara.
Podigni ruke k njemu
za život svoje djece,
koja od gladi skapavaju
na uglu svake ulice.
Jeruzalem kaže:
Pogledaj, BOŽE, i vidi:
jesi li s ikime ovako postupio?
Zar da žene jedu vlastitu djecu,
porod koji su njegovale?
Zar da svećenik i prorok budu ubijeni
u Gospodarevom Hramu?
I mladi i stari su na ulici,
mrtvi leže na goloj zemlji.
Moje djevojke i mladići
pali su od mača.
Ti si ih pobio u dan svoga gnjeva,
poklao si ih bez milosti.
Užas si na mene doveo sa svih strana,
sazvao si ga kao da dolazi na slavlje.
Nitko na dan BOŽJEGA gnjeva
nije pobjegao ni preživio.
One koje sam njegovala i odgojila,
moj neprijatelj je dokrajčio.