Rim Rimljanima, poglavlje Poslanica Rimljanima, poglavlje 1
Pozdrav i uvod
Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan za apostola, izabran za evanđelje Božje Dj 9:15koje je Bog unaprijed obećao preko svojih proroka u Svetim Pismima, Iz 52:7; Nah 2:1; Lk 1:70; Iv 1:45o svojemu Sinu, koji je po tijelu od Davidova roda, Mt 1:1; Lk 2:4a određen da bude silan Sin Božji, Duhom svetosti, po uskrsnuću od mrtvih; o Isusu Kristu, Gospodinu našemu. 2Sam 7:12Preko njega primismo milost i apostolstvo da poslušnoj vjeri privodimo sve poganske narode na čast njegovu imenu. Dj 2:22; 2Kor 10:5Među njima ste i vi, pozvanici Isusa Krista. Svima koji su u Rimu, Božjim ljubimcima, svetima po pozivu – milost vam i mir od Boga, našega Oca, i Gospodina Isusa Krista.1Kor 1:2; Ef 1:1
Zahvala Bogu za vjeru Rimljana i najava pohoda
Najprije zahvaljujem svojemu Bogu po Isusu Kristu za sve vas što se vaša vjera razglasi po svemu svijetu. Svjedok mi je Bog, kojemu služim svojim duhom u propovijedanju evanđelja njegova Sina, da vas spominjem bez prestanka, Iv 4:23; Dj 24:14moleći svagda u svojim molitvama da bi mi napokon jednom pošlo za rukom doći k vama, ako je volja Božja. Jer vas želim vidjeti da vam udijelim nešto od duhovnog dara za vaše utvrđenje, Rim 15:29; 1Sol 3:10to jest da se zajedno s vama obodrim zajedničkom vašom i mojom vjerom. Ali vam ne ću zatajiti, braćo, da sam mnogo puta namislio doći k vama, no bio sam dosad spriječen da i među vama steknem kakav plod, kao i među ostalim poganima. Dužnik sam Grcima i barbarima, mudrima i neukima.1,14 Ovo znači da je pozvan propovijedati svima bez iznimke: Židovima i strancima, mudrima i neukima. Dj 9:15; 1Kor 9:16Zato, što se mene tiče, spreman sam i vama koji ste u Rimu propovijedati evanđelje.
Božja pravda
Jer se ne stidim evanđelja. Božja je sila na spasenje svakome koji vjeruje; najprije Židovu, pa Grku. Mk 8:38; 1Kor 1:24; 1Kor 15:2; 2Tim 1:8Doista, u njemu se otkriva Božja pravda iz vjere u vjeru, kao što je pisano: »Pravednik živi od vjere.«1,17 Te riječi najavljuju glavnu temu poslanice: tko bude vjerovao u Krista Gospodina, spasit će se po Božjoj milosti. Ključne riječi »pravednik, pravda, opravdanje« Pavao preuzima od židovske teologije u svom vremenu ističući da Božje milosrđe, njegovu trajnu naklonost i prijateljstvo ne možemo postići vršenjem djela Zakona nego vjerom u Krista.Hab 2:4; Rim 3:21
Ćudoredno stanje pogana
Božji gnjev s neba očituje se na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji potiskuju istinu nepravednošću. Ono što se može doznati o Bogu, očito je u njima; jer im je Bog očitovao. Doista, ono što se na njemu ne može vidjeti od postanka svijeta, moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima: njegova vječna sila i božanstvo. Nemaju dakle izgovora. Ps 19:2Jer kad spoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga, niti mu zahvališe, nego izludješe u svojim mislima i potamni njihovo nerazumno srce. Pnz 28:29; Job 5:14; Iz 59:10; Ef 4:18Tvrdili su da su mudri, a postadoše ludi. I pretvoriše slavu besmrtnoga Boga u obličje smrtnoga čovjeka i ptica, i četveronožaca, i gmazova.Izl 32:4; Mudr 12:24; Jr 2:27
Zato ih predade Bog željama njihovih srdaca u nečistoću, da sramote sami svoja tjelesa. Oni pretvoriše Božju istinu u laž; i više su štovali stvorenja i služili im nego Stvoritelju koji je blagoslovljen u vijeke. Amen. Zato ih predade Bog sramotnim strastima, jer njihove žene pretvoriše naravno općenje u ono što je protiv naravi. Lev 18:23; Lev 20:16A tako i muškarci, ostavivši naravno općenje sa ženom, raspališe se pohotom jedan na drugoga, i muškarci su s muškarcima činili sram te su sami na sebi dobivali zasluženu plaću za svoju zabludu. I kako nisu marili za tim da spoznaju Boga, zato ih Bog predade pokvarenom mišljenju da čine što ne valja, Ps 81:13; Jr 7:15; Hoš 9:10; 2Sol 2:11da budu puni svake nepravde, zloće, bludnosti, lakomstva, pakosti, puni zavisti, ubojstva, svađe, lukavstva, podmuklosti; doušnici, klevetnici, mrzitelji, uvredljivci, oholice, naduti, izmišljači zala, nepokorni roditeljima, nerazumni, nevjerni, bez srca, nemilostivi. Iako znaju odredbu Božju, da oni koji tako postupaju zaslužuju smrt, ipak oni to čine, štoviše i odobravaju onima koji to čine.