Tuž Tužaljke, poglavlje Tužaljke, poglavlje 1
Jeruzalem oplakuje svoje uništenje
Kako je strašno što napuštena leži prijestolnica,
a bila je puna stanovnika!
Sada je jadna, kao udovica,
a nekad se isticala među narodima!
Nekad kneginja među pokrajinama,
sada je ropkinja.
Noću gorko plače,
suze su joj na obrazima.
Od svih naroda, koji su je voljeli,
nijedan da je utješi sada.
Svi su je prijatelji izdali,
i postali joj neprijatelji.
Juda je trpjela nevolje i težak rad,
a sada je prognana.
Živi među drugim narodima
i nigdje nema odmora.
U tjesnacu su je sustigli progonitelji.
Tuguju i putevi prema kćeri Sion1,4 kći Sion Naziv za Jeruzalem. »Kći« je dodano radi personifikacije Jeruzalema kao žene, kao što je slučaj u hebrejskom izvorniku. Isto dalje u tekstu.
jer više nitko ne dolazi za blagdane.
Gradska su vrata napuštena,
a njeni svećenici jauču.
Njene su djevojke ožalošćene,
a ona puna gorčine.
Protivnici su joj postali gospodari,
njeni neprijatelji žive lagodno.
To ju je BOG kaznio
zbog mnoštva njenih grijeha.
Neprijatelji su joj zarobili djecu
i sve ih odveli.
Kći Sion izgubila je svoju ljepotu.
Njeni su glavari kao gladni jeleni
koji nigdje ne nalaze travu
i ne mogu umaknuti lovcima.
Dok kći Jeruzalem1,7 kći Jeruzalem »Kći« je dodano radi personifikacije Jeruzalema kao žene, kao što je slučaj u hebrejskom izvorniku. Isto dalje u tekstu. pati i luta,
sjeća se minulih dana
i svih svojih blaga
iz prošlih vremena.
No njezin je narod pao u neprijateljske ruke
i nema nikoga da joj pomogne.
Protivnici su je gledali
i smijali se njezinoj propasti.
Kći Jeruzalem teško je sagriješila
i postala nečista.
Oni koji su je poštovali,
sada je preziru
jer su vidjeli njezinu golotinju.
A ona jeca i okreće lice.
Nečistoća joj je zaprljala odjeću.
Nije se brinula što će biti s njom.
Zapanjila se kad je pala;
nije bilo nikoga da je podigne.
»Pogledaj kako sam jadna, BOŽE«, kaže ona,
»i kako neprijatelj misli da je moćan.«
Neprijatelj je ispružio ruku
i zgrabio sve njeno blago.
Gledala je kako u njezin Hram ulaze stranci,
a za njih si rekao da ne smiju ući.
Njen cijeli narod jauče i traži kruha.
Dragocjenosti svoje daju za hranu,
samo da bi ostali na životu.
»Pogledaj me, BOŽE«, kaže ona,
»gledaj kako me svi preziru.«
Kći Jeruzalem kaže:
»Vi, što prolazite, zar vam nije stalo?
Pogledajte na mene!
Ima li igdje boli kao što je bol
kojom sam pogođena,
kojom me BOG udario
na dan kad se razbjesnio na mene?
S visine je poslao vatru,
u kosti mi je ušla.
Mrežu mi je razapeo pod nogama
i okrenuo me natrag.
Učinio je da posve opustim,
da se po cijele dane osjećam loše.
Grijesi su me upregli u jaram,
Bog ih je svezao zajedno.
Jaram mi je navaljen na vrat,
a Gospodar mi je oduzeo snagu.
Predao me u ruke onima
kojima se ne mogu oduprijeti.
Gospodar je odbacio sve moje ratnike
iako prebiva usred mene.
Protiv mene je okupio vojsku
da satre moje mladiće.
Gospodar je zgazio djevičansku kćer Judu,
kao grožđe u tijesku.
Zbog toga ja plačem,
oči mi suze liju.
Jer, daleko je od mene tješitelj,
onaj koji me može u život vratiti.
Djeca su mi bez igdje ičega
jer ih je nadjačao neprijatelj.«
Kći Sion pruža ruke,
ali nema nikoga da je utješi.
BOG je naredio da susjedni narodi
postanu Jakovu neprijatelji.
Kći Jeruzalem je za njih
kao prljava, nečista krpa.
»BOG je postupio pravedno«,
kaže prijestolnica,
»jer sam se pobunila
protiv njegove zapovijedi.
Slušajte, svi narodi!
Gledajte moju bol!
Moje djevojke i mladići
otišli su u progonstvo.
Pozvala sam svoje saveznike,
ali oni su me napustili.
Moji svećenici i starješine pomrli su u gradu,
tražeći hranu da se održe na životu.
Pogledaj, BOŽE, u kakvoj sam nevolji.
Utroba mi ključa, srce se u meni grči
jer sam se žestoko pobunila.
Vani hara mač, a u kući smrt.
Svi su čuli moje zapomaganje,
ali nema nikoga da me utješi.
Svi su moji neprijatelji čuli za moju nevolju
i raduju se što si to učinio.
Daj da dođe dan koji si najavio,
da i oni postanu kao ja.
Pogledaj koliko su učinili zla.
Kazni i njih okrutno
kao što si mene kaznio
zbog svih mojih grijeha.
Jer, ne mogu se prestati jadati,
a srce mi je izmučeno.«