Jr Jeremija, poglavlje Jeremija, poglavlje 3
Poziv na pokajanje. Obećanje Božje milosti
Postavimo slučaj: »Čovjek pusti svoju ženu.
Ona ode od njega i pođe za drugoga.
Hoće li se onaj opet vratiti k njoj?
Nije li se takva žena sasvim oskvrnula?
S mnogim si se prijateljima ti upustio
i hoćeš li se opet vratiti k meni?«,
veli Gospodin.Pnz 24:4
»Podigni svoje oči k uzvisinama i pogledaj!
Gdje se nije tebi učinila sramota?
Na putovima si sjedio čekajući ih,
kao Arapin u pustinji.
Tako si osramotio zemlju
svojim bludom i zloćom.Ez 16:24
Bujice su se zaustavile.
Nije pao kasni dažd.
Ali si ti prihvatio čelo zloglasne žene,
ostavio si po strani svaki sram.
Sada, dakako, vičeš k meni: Oče moj!
Ti si prijatelj moje mladosti!Mt 6:9; Ez 16:43
Hoće li se on vječno gnjeviti?
Hoće li se vječno toga spominjati?
Jest, tako govoriš, a pritom činiš zlo!
I tjeraš zlo do kraja!«
Gospodin mi reče u dane kralja Jošije: »Jesi li vidio što je učinila odmetnica Izrael? Išla je na svako visoko brdo i pod svako zeleno drvo i ondje je činila zlo. Jr 2:20Mislio sam da će doći k meni natrag, kad je to sve učinila. Ali se nije vratila. To je zapazila nevjernica, njezina sestra Juda.Ez 16:46; Ez 23:2
A ona je i vidjela da sam odmetnicu Izrael upravo zato jer je činila zlo odbacio, i dao joj otpusnu knjigu. Ali se nevjernica, njezina sestra Juda, nije uplašila, nego je otišla i isto tako činila zlo. Ez 23:11Svojim lakoumnim, razuzdanim ponašanjem oskvrnula je zemlju. S kamenom i s drvetom činila je zlo. Jr 2:27Kod svega toga nije se vratila meni nevjernica, njezina sestra Juda, svim srcem, nego samo lažno«, govori Gospodin. Nato mi reče Gospodin: »Pravedna je odmetnica Izrael kad se usporedi s nevjernicom Judom.Ez 16:52
Idi, izvikuj ove riječi tamo prema sjeveru i reci:
Vrati se, odmetnice, Izraele!«,
veli Gospodin.
»Ne ću više gnjevno gledati na vas,
jer sam milostiv«, veli Gospodin,
»ne gnjevim se dovijeka.Iz 31:6; Izl 34:6; Jl 2:13; Zah 1:3
Samo priznaj svoju krivnju,
da si Gospodinu, svojemu Bogu, prelomila vjernost
i da si sad ovamo, sad onamo trčala
k poganskim idolima pod svakim zelenim drvetom.
Ali niste poslušali mojega poziva!«Iz 57:5
»Vratite se, sinovi odmetnici!«,
veli Gospodin.
»Jer sam ja vaš gospodar.
Uzet ću vas, pa bio i samo jedan iz jednoga grada
i dva iz jednoga plemena,
i odvest ću vas kući u Sion.Iz 31:6
Dat ću vam pastire po svome srcu, koji će vas napasati mudrošću i razboritošću. Jr 23:4I kad se onda umnožite i postanete mnogobrojni u zemlji u one dane«, veli Gospodin, »ne će se više nikada govoriti: kovčeg Gospodnjega Saveza! Ne će se više na nj misliti, i ne će se više spominjati, i ne će ga više nestati, niti će se drugi praviti.3,16 Savezni kovčeg simbol je Božje nazočnosti i najsvetije dobro Staroga saveza. No on će ustupiti mjesto novom načinu Božje prisutnosti, jer će nastati posve novi red. Bog će biti nazočan ne samo za izraelski narod u Jeruzalemu nego i za sve narode svijeta. U ono će se vrijeme Jeruzalem zvati Gospodnje prijestolje. Svi će se neznabožački narodi tamo sabrati, Gospodnjemu imenu u Jeruzalem, i nijedan ne će više ići za prkosom svojega opakog srca. Iz 2:2U one će se dane sjediniti Judina kuća s Izraelovom. Vratit će se oni zajedno iz sjeverne zemlje u zemlju koju sam dao u baštinu vašim ocima.Hoš 2:2; Jr 31:8
Ja sam bio mislio:
Kako ću te ipak držati umjesto sina
i dragocjenu ti zemlju podijeliti,
najkrasnije prebivalište neznabožaca?
Nadao sam se: Oče moj, tako si me zvao,
da ne ćeš nikada odstupiti od mene!Ps 87:4; Iz 60:4
Ali kao što žena nevjerno ostavi svojega druga,
tako ste i vi meni prelomili vjernost,
kućo Izraelova!«,
veli Gospodin.Jr 2:8
Čuj! Na uzvisinama čuje se plač,
vapaj Izraelove djece,
jer su hodili krivom stazom,
zaboravili Gospodina, svojega Boga.
»Vratite se, sinovi odmetnici,
ja ću iscijeliti rane vašeg otpada!«
»Evo nas! Dolazimo k tebi!
Jer si Gospodin, naš Bog!Hoš 3:5
Doista, prijevara su humovi,
buka na gorama!
Doista, samo je u Gospodina, našega Boga,
spasenje Izraelu.Ps 121:1
Tada je sramotni idol proždro
trud naših otaca od naše mladosti,
njihove ovce i goveda, sinove i kćeri.Hoš 4:19
Moramo ležati u svojoj sramoti
i pokriva nas naše ruglo.
Jer smo griješili Gospodinu, svojemu Bogu,
mi i naši oci, od mladosti do dana današnjega.
Nismo više pazili na glas Gospodina,
svojega Boga!«Jr 14:7